Poluosvrt na EJOI 2018.

Jučer smo se iz Innopolisa vratili u Zagreb. Rezultati hrvatskog tima standardno su izvrsni, iako su nade bile i veće, npr. za Patrika. Moja je prognoza prije natjecanja bila zlato, srebro i dvije bronce.

Ono što olimpijadama daje posebnu draž su i svi oni dani i sati kada nema natjecanja: druženje, izleti, boravak u novom i zanimljivom okruženju. Upoznao sam Slovenca Žigu Željka koji mi je detaljno pokazao trikove kojima je prevario grader na IOI 2015. S Patrikom, Dorijanom, Franom i Bernardom bilo je pravo zadovoljstvo družiti se i zaje šaliti. Naučio sam da s ovim genijalcima nije nimalo lako igrati mafiju (točnije, bolju verziju mafije koja se zove Resistance ili Avalon) jer ih je teže prokužiti. Kombinatorika Patrika i Bernarda u toj igri, u smislu složenih logičkih implikacija koje su predlagali, bila je impresivna. Šteta što nisu malo bolje kombinirali na natjecanju, no sve je to razumljivo, jer iskustvo velikog broja natjecatelja neumoljivo kaže…

Pravilo natjecateljskog programiranja #2: Natjecanje sjebeš.

Preciznije, riješiš lošije nego što bi riješio u optimalnim okolnostima, i to možda dva od tri puta. Natjecanje ne pokazuje definitivno tko je koliko dobar, tko je bolji ili lošiji, nego daje aproksimaciju toga, kao kad radite anketu na malom uzorku populacije. Od dvaju podjednako dobrih natjecatelja bolji će ispasti onaj koji manje sjebe. Tek nakon velikog broja natjecanja procjena je precizna.

Iako smo prije EJOI-a bili predložili da na njega uvedu Python, to se još nije dogodilo. Kao veliki pobornik Pythona, savjetovao sam njegovo uvođenje potencijalnoj organizatorici sljedećeg EJOI-a, srpskoj leaderici Jeleni, koja ima sličan stav. Spominjala je zasebne time limite, s čime se ne slažem jer postoje drugi načini rješavanja problema sporosti Pythona (npr. biranje C++a u zadatcima gdje Python ne prolazi), ali to je sada manje važno, bitno je da se Python uvede. O njemu ću više pisati neki drugi put.

Zadatci su bili prvi dan dinamikasti, a drugi dan grafasti. Procjenjujući adhocness level, rekao bih da je na prvom danu Hills bio nivoa 1, AB-Strings nivoa 4, Passports nivoa 2; dok je na drugom danu Chemical Table bio nivoa 3, Prime Tree nivoa 4, a Cycle sort nivoa 3. Dakle, na prvom danu zadatcu su bili manje ad-hoc i stoga primjereniji, primjerice, koderski uvježbanijem Franu Babiću nego matematičaru Bernardu Inkretu, dok je na drugom danu bilo obrnuto – zadatci su bili manje babićasti a više inkretasti. U zadatcima se pojavilo nekoliko lijepih trikova o kojima ću napisati zasebne postove. Stay tuned!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s