[Tema dana: prefiksno stablo iliti STOBLO.]

Prije tjedan dana, na 2. izbornom ispitu pojavio se zadatak sa stablom prefiksa, koje služi da bismo efikasno… Ma skužit ćete iz zadataka.

• Severina (IP 2006.)
• Herkabe (HONI 2012.)
• Vezuv (IP 2019.)
• Printer (IOI 2008.)

Ponekad se na crtežu ove strukture slova zapisuju u vrhove stabla. To je pogrešno: slova su bridovi, a ne vrhovi stobla. Vrh nije slovo nego prefiks, tj. niz slova kojima smo došli do tog vrha. Što se tiče implementacije, gledajući rješenja s izbornog ispita, vidio sam da neki koriste pointere, a neki ono što i ja koristim: običnu cjelobrojnu tablicu dimenzija N x 26, gdje je N maksimalan broj vrhova stabla, u kojoj sljedbenik[X][slovo] = Y znači da nakon vrha broj X slijedi slovo kojim dolazimo do vrha broj Y. Ako je ta vrijednost 0 (default), znači da nema tog slova nakon prefiksa X. Dodavanje novog vrha svodi se na operaciju sljedbenik[X][slovo] = broj_vrhova++.

Engleski je trie, a etimologija je zanimljiva (s Wikipedije):

Tries were first described by René de la Briandais in 1959. The term trie was coined by Edward Fredkin, who pronounces it /ˈtriː/ (as “tree”), after the middle syllable of retrieval. However, other authors pronounce it /ˈtraɪ/ (as “try”), in an attempt to distinguish it verbally from “tree”.

E sad, u Lijepoj Našoj netko (možda Luka Kalinovčić ili netko prije njega) počeo je ovu strukturu zvati stoblom (logika je jasna: tree –> trie, stablo –> stoblo). Taj pojam i dalje koristimo kolokvijalno. Kraće je reći stoblo nego prefiksno stablo ili stablo prefiksa. Ali nemojte ga baš tako zvati u diplomskom radu, čudno će vas gledati.