U utorak navečer pitam nešto brata. On odgovara da nema vremena, mora završiti primjere za HONI. Kakav HONI, pa utorak je, kažem ja njemu. Ne ne, vremena se mijenjaju i rokovi se mijenjaju. Zadatci se više ne rade u zadnji čas, u sitne noćne sate s petka na subotu, kako je to ponekad znalo biti. Zato je i ispalo sve odlično, koliko čujem. Dobri tekstovi i sličice u tekstovima, kao i sami zadatci. I svaki je bio riješen.

Možda je neobično što su zadnja tri zadatka bila poredana obrnuto po težini. Zapravo su poredani po abecedi, a razlog je sljedeći – citiram Paljka:

Ova priča oko nizanja zadataka po abecedi je nastala zbog zamjedbe da naši olimpijci (i veliki i mali) imaju problema s procjenom težine zadataka. Njima se ovo isto činilo kao super ideja i dosta su vokalno to podržali. Moguće da smo zabrijali i da se eksperiment pokaže kao promašaj. Svejedno, mislim da se isplati probati.

Pod palicama Kileta i Paljka čak istoga dana objavljena su rješenja, važan dio cijele priče. Čitajte rješenja, iz njih se uči. Koliko sam vidio, ovaj put su napisana vrlo lijepo i opširno, a objavljeni su i kodovi nekih brutforsa. (Šteta je što za neka prijašnja natjecanja još uvijek nedostaju rješenja, uključujući prošlogodišnja HONI kola i neka osnovnoškolska natjecanja.)

U nedjelju nas čeka Studentsko gdje se priča okreće – dvojica malih zadat će zadatke velikima. Uz malu pomoć nas još većih. (Većih samo u starosnom smislu.) Tim malcima radoznalcima, izvanserijskim genijalcima, mi moramo još dvije-tri godine smišljati zadatke, a bolji su od većine nas autora. Tako ti je to kad želiš da natjecatelji budu izvrsni! Srećom, još uvijek smo u golemoj prednosti. Mi autori ne moramo skodirati rješenje za pet sati, možemo i za petnaest. Za ideje imamo pristup neograničenoj količini inspiracije iz opskurnih članaka na ruskom, kineskom i tadžikistanskom. Bolje im je da odu u školu stranih jezika. Pripremaju se za unaprijed izgubljenu bitku. Mwahahahaha.