Sanjaš ga svake noći. Govorim o fragmentu koji traje točno dvije minute i uglavnom ga se ne sjećaš. Ponajviše zato što taj fragment sam za sebe nema smisla i ne govori nužno o tvojim doživljajima; u njemu nemaš nikakvu ulogu. On je uvijek isti. Ti se mijenjaš, ali nijedna njegova nijansa ne varira.

O čemu se radi? Riječ je o tome da se jedan dugački San podijelio – razrezao, poput filma – na deset tisuća kratkih, dvominutnih dijelova od kojih je svaki pripao nekima od nas. Moramo surađivati kako bismo rekonstruirali San. Moramo pamtiti svoje fragmente i dijeliti ih s drugima kako bismo ih kombinatorikom i metodom pokušaja i pogreške uspjeli posložiti u smislen poredak.

Svijet je pun ljudi koji nose svoje dvominutne fragmente, sanjajući ih bez svijesti o njihovoj važnosti. Susretnemo nekoga tko nam opisuje svoju noćnu moru – djelić koji savršeno odgovara našemu. Počinjemo zajedno slagati svoje komadiće, otkrivajući preklapanja, dopunjavanja, odstupanja i odudaranja. Ne znam hoćemo li uspjeti.