Otkako je objavljen moj hit tekst Je li to dobro ili loše?, dotično pitanje postalo je često, frekventno i popularno. Ljudi ga upotrebljavaju i kad treba i kad ne treba. A često treba, jer nije uvijek jasno želi li sugovornik poručiti da je to o čemu priča dobro ili da nije dobro.

Neki tvrde da je to jasno iz konteksta i misle da ih zajebavam. Ali nije uvijek jasno, pogotovo u porukama. Uživo je lakše, možeš iz tona i ostalih neverbalnih signala znati je li dobro ili loše. Ali nekad čak ni tako ne znaš, jer ni samome sugovorniku nije jasno je li to što je rekao dobro ili nije. On sam to još nije u sebi rasvijetlio. I tada, u takvoj situaciji, samo je jedno rješenje, samo jedna ispravna reakcija! Moraš jasno pitati: je li to dobro ili loše?

Kako bih vas educirao o prilikama i načinu rukovanja ovom ključnom rečenicom, navodim deset oglednih primjera njezine upotrebe posljednjih godina. Autori pojedinih izjava (A) i odgovarajućih pronicljivih i pravodobnih replika (B) uglavnom smo ja i moji prijatelji. (Možda bih trebao reći “moji prijatelji i ja”, ali to mi je nekako neprirodno, ja se prvo sebe sjetim. Je li to dobro ili loše?)

Osoba A: “Opet riba.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Jako je bistar i drag i simpatičan, ali koji zajebant! Koji provokator!”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Zvuči kao nešto Huljićevo.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Ona izgleda kao teško nevinašce.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Mikrovalna razgrađuje i deformira životnu energiju namirnica.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Nije on badass. Dobar je ko kruh i nikad ga nismo vidjeli da pizdi.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Fora ti je iz petog razreda.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Čim mu ne ide s curama, skrene na filozofiju.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Ne postoji ‘dobro’ i ‘loše’ izvan mozga nastalog evolucijom.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Osoba A: “Netko bi mogao doktorirati na tvojoj psihi.”
Osoba B: “Je li to dobro ili loše?”

Za kraj prenosimo svjedočanstva zadovoljnih korisnika ovog pitanja:

I ja sam to počela pitati i korisno je. Nekad je redundantno i zvuči kao da nisi slušao. Ali nekad netko kaže nešto random i onda “je li to dobro ili loše” stvarno mnogo pojasni. I samo osvještavanje toga da se stvari tako klasificiraju (a ne da samo budu) mi je zanimljivo.

A ako osoba A popizdi (“Kakvo je to glupo pitanje??? Nije ni dobro ni loše, tako je tako je!!!“), samo je potapšajte po leđima i tiho recite: Bit će bolje.