Šamani, ljudi koji nas odvode u druge dimenzije, ne pripadaju samo prošlosti. Ima ih i danas, napose među pjesnicima: tim lažljivim zavodnicima koji romantiziraju život pretvarajući ga u ljepotu, u ono što nije. Ne vjerujte im, opsjest će vas.

A najviše ih je među glazbenicima: Bob Dylan, Denis Katanec, Irena Žilić… Kad je Laura Marling nedavno počela pisati blog nazvan The Tarot of Songwriting, s tekstovima koji prizivaju simbole i psihoanalizu, potvrdila je moje slutnje da je šamanka, vještica ili koje slično divno stvorenje. Dopustite da citiram njen doživljaj iz Los Angelesa, kamo je svojedobno pobjegla iz Londona.

“When I was 24 and living in east LA, I visited an energy healer at an establishment called The House of Intuition on Sunset Boulevard. She performed her skit, I guess you could call it, and offered me a care plan. One year into living in the self-indulgent capital of the world, I was mainlining Kool-Aid at that point and down for whatever. To open up a disturbance of my sacral chakra, I was to eat, drink, wear and sleep in orange – for three days. This meant I was to dye my bed sheets and water, eat sweet potato and salmon, and wear only orange rags. I had recently read Jodorowsky’s Psychomagic, which I had found entertaining. When taken with a pinch of salt, it did scan to me that performative acts, especially ones that confront you with public humiliation, could act as offerings to the unconscious and loosen stiff joints therein. So off I went and followed her instructions exactly.”

Laura Marling, The High Priestess

I ja sam otprilike u to vrijeme – u prošlom desetljeću, a moglo bi se reći i u prošlom životu – posjetio Los Angeles. Nisam tad znao da Laura Marling postoji, a kamoli da je sva u narančastom. Tko zna, možda sam je i vidio tako kričavu negdje u mnoštvu. Ili je ona vidjela mene. Ili nitko nije nikog vidio.

A tko bi i zapamtio njenu majušnu pojavu među svim tim luđacima na ulicama grada anđela? Zapamtio sam samo jednog: nevjerojatnog uličnog zabavljača kakvog nikad prije ni poslije nisam vidio. Bilo je to na šetalištu pored velike plaže, uz kafiće i restorane; čovjek je komično oponašao jednog po jednog prolaznika, hodajući tik iza njega, uspijevajući samo iz njegova hoda, stava i zračenja izvući sjajnu karikaturu. Ne mogu vam to objasniti, bilo je fantastično, izazivao je salve smijeha. Kad bi oponašana osoba zastala i okrenula se, u čudu se pitajući čemu se svi smiju, komičar bi samo teatralno produžio dalje, što je izazvalo još više smijeha. Poslije je pružao šešir, ljudi su mu ubacivali novac, a on je samouvjereno vikao: “This is not enough!” i ljudi su mu davali još i još. Sad mi je jasno: bio je to šaman.

Kad se Laura vratila iz Kalifornije u Englesku, nastavila je raditi snažnu glazbu, ali kao da je počela izostajati neka magija koju je imala prije. Možda to znači da se uspješno riješila demona. On je u gradu anđela prešao na nekog drugog.