Zamišljam sljedeću raspravu materijalista i dualista.

Dualist: Pretpostavimo, dragi prijatelju, da je tehnologija napredovala toliko da imaš potpuni uvid u sve materijalne potankosti nečijeg mozga, do razine elektrona, a i niže ako treba. Dakle, znaš točne pozicije svih neurona i neurotransmitera; znaš koji neuroni su međusobno povezani i kakvim vezama; znaš koji su od njih aktivni u danom trenutku; za svaki električni impuls možeš točno znati put kojim se prenosi i vrijednosti svih fizikalnih mjera; i tako dalje. Možeš saznati svaku fizikalnu činjenicu koja ti zatreba. Pretpostavimo da, dodatno, imaš neograničenu računsku moć.

Materijalist: U redu. Pretpostavio sam.

Dualist: Moje je pitanje: bi li u takvoj situaciji mogao znati o čemu osoba razmišlja u danom trenutku? Naravno, ne smiješ je pitati. Na primjer, ako razmišlja o košarci, bi li to mogao znati na temelju potpunog uvida u njezin mozak? Ako ne bi mogao, zar to ne dokazuje da fizikalne činjenice nisu dovoljne – da ne opisuju cijelu stvarnost?

Materijalist (nakon malo razmišljanja): Mogao bih znati, ali bili bi mi potrebni i podatci iz prošlosti dotične osobe. Morao bih pratiti koji su se skupovi neurona aktivirali u njezinu mozgu u trenutcima kad je, primjerice, gledala košarku ili pričala o njoj. Te su činjenice (gledanje košarke, izgovaranje određenih riječi i slično) i dalje materijalne. Tako bih mogao korelirati odgovarajuće pojmove, poput košarke, s paljenjem određenih skupina neurona. Onda bih u danom trenutku pogledao koji neuroni su aktivni i u povijesnoj “tablici” pronašao odgovarajući pojam. Naravno, ovo je tek grubi odgovor, ali mislim da je na dobrom tragu. Načelno je moguće, da.

Dualist: U redu, slažem se. Ali – i tek sad slijedi moja prava poanta – ne priznaješ li tim odgovorom da, zapravo, paljenje odgovarajućih neurona nije košarka?

Materijalist: Naravno da nije. Paljenje neurona je samo misao o košarci.

Dualist: Ali što to uopće znači? Paljenje neurona je paljenje neurona! Gdje je tu ikakva misao, ikakva košarka?

Materijalist: Ne razumijem pitanje.

Dualist: Pretpostavimo da osoba zamišlja narančastu košarkašku loptu. Pretpostavimo i da nigdje u blizini nema nikakve lopte, čak ni narančaste boje. U mozgu također nema ništa narančasto ni loptasto. Gdje je onda ta njena lopta? Gdje je sadržaj njezine misli? Nema ga u materijalnom opisu – on samo govori o paljenju neurona. A ipak, ako osoba misli na narančastu loptu, ta se slika mora negdje nalaziti!

Materijalist: Ta slika jest paljenje neurona.

Dualist: Kako je to moguće? Što to uopće znači?

Materijalist se duboko zamislio.

(Nastavit će se…)