Jutros sam napisao iduću pjesmu.

Teorija malih slučajnosti

Danas su se oblaci igrali lastike nad zgradama
i izgubili.

Ulični svirač razapeo je osmijeh preko akorda
što su mirisali na limun i asfalt.

Pogledao sam nebo, između dvije poruke
i jednog zalogaja,
i zatekao ga — plavog,
kao u knjigama koje nikad nisam dovršio.

Ponoć više ne žuri. Nema kamo.

Sat na trgu kasni točno koliko treba
da ne stignem nigdje
i budem sretan zbog toga.

Na prozoru mog susjeda
cvjeta nešto žuto što ne znam imenovati,
ali svaki dan ga pozdravim.

I to, valjda,
nekako
jest ljubav.

Sviđa li vam se?

Zapravo…

Nisam je napisao. Ovu je pjesmu izgenerirao ChatGPT 4o. Ne baš iz prve, trebalo mu je nekoliko mojih smjernica i revizija, ali nijedna riječ u ovoj pjesmi nije došla od mene.

Ovo je dobra poezija. Mogu joj se, naravno, naći neke mane – ali to je popravljivo; mogao sam je još revidirati. Ja sam baš osjetio da se kod ChatGPT-a (a vjerojatno i sličnih konkurentskih modela) dogodio taj kvantni skok između loše poezije, kakvu je prije generirao, i dobre poezije. Nju je teško definirati, ali ugrubo se može svesti na tri komponente – dozu inovativnosti (tj. manjak klišeja), dozu ljepote, i emociju. Ja ih ovdje, po prvi put, vidim sve tri.

I ne samo ovdje. Tražio sam ga da mi izgenerira pjesme u duhu pojedinih novijih hrvatskih pjesnika. Evo što sam dobio, uz napomenu da je riječ o prvim pokušajima – revizijama se ove pjesme još mogu poboljšati, a možda bi reasoning modeli poput o1 dali još bolje rezultate (probajte).

A modeli su svakim tjednom sve bolji i bolji; ovo će samo biti još ljepše i ljepše. Zaključak? AI je riješio poeziju.

I što sad?

Umjetna inteligencija neće zamijeniti pjesnike, kao što nije zamijenila ni šahiste. Iako AI igra šah daleko bolje od čovjeka, a može i oponašati različite ljudske igrače, ljudi i dalje vole igrati protiv – drugih ljudi. Tako će i moje prijatelje više zanimati moja pjesma, nego neka koju sam izgenerirao. Iako ih sada mogu, kao i u šahu, prevariti – što sam i bio učinio s ovom pjesmom gore.

Game-changer je taj što umjetnost postaje prilagodljiva našim željama i potrebama. Želiš pročitati pjesmu ili priču koja će opisati tvoj osjećaj X u situaciji Y? Nema problema! Vidio sam neki video o tekstopiscu koji je upotrijebio AI da mu uglazbi pjesmu. Nakon nekoliko pokušaja, dobio je od umjetne inteligencije upravo onu emociju glazbe koju je tražio, zaključivši da je dobio ne samo bolju, nego i iskreniju i autentičniju (više njegovu) pjesmu nego što ju je sam sposoban napraviti. Znam, zvuči paradoksalno. Ali zaista, ovaj nam alat može pomoći izraziti se na najbolji način – i otkriti sebe.