Bilješke s renovacije, treći dio

Izvinjavam se na malo opuštenijem stilu pisanja ali mi građevinci nemamo vremena za zajebanciju. Znači neki dan me majstor pita čime se bavim i kaže “vjerojatno nisi u građevini”. Okej nisam, ali lik me očito nikad nije vidio kako koristim fleksericu. Nisam ja skroz novi u građevini, ja znam dosta toga u građevini… Cijeli bauhaus ti znam gdje je šta i za šta je šta, mogu ti obilazak napraviti, šta god ne znaš pitaj mene. Recimo fugenfuller uopće nije tamo gdje je bio nego ga moraš uzeti u drive-in areni. I onda ga samo zamiješaš, nikakav problem. Gleterica i vozi. Za djecu praktički. Nedavno sam kupio fleksericu, njome prerezao lajsnu, iako mi je čovjek koji mi je prodao tu lajsnu rekao da bi je on radije rezao ručnom pilom. E pa frajeru probao sam i to i lošije mi je ispalo, daleko neurednije, a nakon flekserice može proć samo malo pobrusiš. Ili frajer ne zna koristiti fleksericu ili ja ne znam koristiti ručnu. Nema to veze nije problem nikakav. Može sve riješimo.

Ja ne znam kako sam ja prije živio bez ove flekserice, ona je tako divno stvorenje alat. Znači ja sad s njom sve mogu prepiliti. Lako za lajsne, nego mogu i pločice rezati, mogu stolicu prepiliti, namještaj rezati, cijevi od vode i grijanja, mogu vrata, stolariju, mogu i televizor prepiliti ako treba, znači šta god ti treba i šta god hoćeš ja sad tebi s tim mogu prepiliti. I uopće se ne troši, samo mijenjaš rezne diskove za različite materijale, imaš za metal, drvo, keramiku, ovo, ono, a imaš i za brušenje ako ti treba, i samo mijenjaš, kupuješ i režeš šta god hoćeš, režeš brusiš i radiš šta hoćeš. Ja se sad s tom fleksericom osjećam boljim čovjekom, sad mogu puno više nego što sam prije mogao. Kad ti nešto treba, može to nema problema.

Neka je blažen dobri duh bauhausa, pevexa i feroterma. Zanatlije ne filozofiraju, oni uglavljuju štokove iza kojih mirno spavaju i dobri i zli. I kraljevi i prosjaci. I oni koji imaju fleksericu i oni koji je nemaju.

Komentiraj