Ili: o radosti pripreme!

Slušam magičnog Neila Younga u više-ne-toliko-praznoj sobi: ako ništa drugo, ja sam unutra, Neil Young također, a i novi stol. Složio sam si cijeli mini setup za glazbenu produkciju: audio interface, mikrofon, slušalice, klavijature ispod stola, gitare i efekti sa strane. Napokon imam pošten radni stol, napokon sam spreman. Mogu raditi BILO ŠTO.

Nevolja je, naravno, u tome što mi se ne da. Mnogo se radije pripremam i planiram nego što zaista radim. Odatle podnaslov: o radosti pripreme. Pripremio sam se, ali ne snimam glazbu, radost je bila u pripremi.

Moja muzička oprema podsjeća me na jednu karikaturu Srećka Puntarića, koju ne mogu više pronaći pa ću je pokušati prepričati. Nacrtan je dućan sa sportskom opremom: na policama i zidovima visi sva moguća odjeća, obuća, reketi, palice, lopte ove i one, sprave, utezi, vijače, karike, skije, klizaljke, štitnici, znojnici, ma sve što možete zamisliti. I pazite sad, u taj dućan ulazi potpuno gol čovječuljak i pita prodavača: BI LI JA MOGO POSTAT SPORTAŠ?

A prodavač mu veselo odgovara: BI!!!

Meni je to genijalna karikatura. Tako i ja dođem u bauhaus (ne baš gol) i pitam: BI LI JA MOGO POSTAT MAJSTOR? A čovjek mi odgovara: BI! Ili, ulazim u glazbeni dućan i pitam… Dobro, shvatili ste već.

Razmišljao sam zašto me projekt renovacija (ponekad) toliko ispunjava. Koja je to njegova najsretnija karakteristika? Možda je to potpuna definiranost svih koraka: točno znaš što trebaš napraviti, mjerljivo se krećeš od nula do sto posto i svaki te korak zadovoljava, kao u igrici. I uglavnom uvijek napreduješ, postotak raste, nikad te ne vraća na nulu. Nema kvantnih skokova kao u nekim drugim područjima života gdje samo tapkamo u mraku dok se nekako ne upali svjetlo.

A možda je, s druge strane, najsretnija komponenta renovacije ono u čemu sam uvijek bio odličan: kombinatorika, matematika, renovacija kao kreacija na papiru i na ekranu, kao raspored, liste i natuknice, uspoređivanje i vaganje različitih opcija. Renovacija kao križaljka, kao šah, kao Blogaritam, kao slaganje poretka poslova koje je zanimljivije od samih tih poslova. Isto vrijedi za matematiku u odnosu na znanost, te za umjetnost u odnosu na život.