Sanjao sam Jordo Querdo,
nepoznat grad u čaši vode,
riječi kojih nigdje nema,
i morao sam otići
jer ondje se okus nalazi.

Iako mi govorite
da tih rečenica nema,
da grada nikakvog nema
i da okus mogu naći
u svim jelima i svakoj čaši,
da je ovdje
i da sam ovdje,
ja moram otići u Jordo Querdo
da mu ime otopim na jeziku.

Gornju sam pjesmu napisao nakon što sam sanjao da sam na nekom aerodromu i putujem za Jordo Querdo – ne sjećam se zašto, a možda ni u snu nisam znao. Taj grad, provjerio sam, zapravo ne postoji, a ne postoje ni riječi koje mu sačinjavaju ime, iako bi po strukturi vjerojatno pripadale španjolskom govornom području. Ako bi se izgovarao po hrvatskom standardu, čitao bi se točno kako piše, s malom prilagodbom slova Q: Jordo Kuerdo ili eventualno Jordo Kverdo. Po španjolskim pravilima izgovor bi bio Hordo Kerdo, a po portugalskim Žordo Kerdu. Vi ga izgovorite kako hoćete.

Nisam znao što bih, osim same pjesme, napisao o tom gradu, a za blog sam imao u planu nešto pametnije – nešto korisno, potrebno i dobro, o doniranju. I bit će, kad-tad! Ali korisno mi danas nije toliko na srcu; to nije bit Blogaritma i onoga što najviše želim pisati. Kada želju za beskorisnim i suvišnim dovedem do ekstrema, ispada da trebam pisati o onome čega uopće nema. A to je upravo… Jordo Querdo.

Je li to bijeg od stvarnosti ili potraga za njezinom skrivenom dimenzijom? Možda ovo drugo, ali tek ako se shvati manje ozbiljno, zaigrano, umjetnički, a ne kao nekakva misija ili projekt (to je upravo ono što Jordo Querdo nije). Gdje logika prestaje, javljaju se podsvijest i duhovnost: odatle potreba za JQ. Možda je to ono što ljudi traže u crkvama i hramovima, ili u poeziji.

Kakav mu je okus, ako se našao u čaši vode, tekućine bez boje, okusa i mirisa? Ne znam. (Kažem, ne znam, jer nije da sam planirao značenja dok sam pisao pjesmu. Pišem što mi dobro zvuči, jer možda je i bolje kad ne znači ništa.) Možda se i može osjetiti samo u tom bazičnom, nevidljivom okruženju. Na praznoj stranici.

Zadnji stih ipak mogu protumačiti. Ja sam Jordo Querdo upravo otopio na jeziku jer sam ljudima izgovorio pjesmu i napisao ovaj tekst. U tom smislu jezik je alat za komunikaciju i povezivanje; moj grad može postati i tvoj. Ali jezik je i organ za okus: želimo da apstraktno i neizrecivo postane osjetilno. Odatle pričest u kršćanstvu: nepoznatog, a možda i nepostojećeg Boga kojega stalno tražimo, pokušavamo otopiti na jeziku. Jesam li u tom smislu na jeziku otopio Jordo Querdo? Nisam još.