U naslovu je film sa Jimom Carreyem – ali ovaj tekst nije o filmu, nego o glazbi. I o meni! I malo o Ireni.

U četvrtak Irena Žilić nastupa u Tvornici Kulture. Kad je prošli put ondje svirala, bio je to fantastičan koncert, ne znam jesam li još igdje tako uživao. Možda jedino kad je svirala u Močvari na Valentinovo 2021. godine – spasila me usred lockdowna, kad nisi imao kamo izaći – pred minijaturnom publikom koju je sačinjavalo desetak solidno razmaknutih parova. Na ulaznice sam kliknuo sam čim je bilo počelo preuzimanje i već minutu poslije sve su bile rasprodane. Zadnji put Irenu sam slušao prije nekoliko mjeseci na INmusicu gdje je nastupala kao Neon Wife. Padala je kiša i nisam imao zaklona, ali koga briga, ljeto je i svira Irena. Svidjela mi se jedna nova pjesma koju je tada izvela, ne znam joj ni naslov – još je neobjavljena, a ja čekam.

Imam, naravno, oba njezina albuma na CD-u; pisao sam joj komentare ispod YouTube videa; poslao poneki mail; stavio akorde njezine pjesme na Ultimate Guitar. Baš sam divan obožavatelj. Jednom sam joj prišao ispred KSET-a, nešto sam baljezgao. Pitao sam je što znači jedan zagonetan stih – točnije, tko ili što je little friend by my side u pjesmi The Moon. Nije htjela otkriti, a ja sam rekao da je to sigurno mobitel. Mislim da joj je bilo smiješno. (Tu pjesmu je poslije obradila ni manje ni više nego Morcheeba. Ni oni valjda ne razumiju taj stih.)

U bivšem bendu svirali smo njezine Cricket and Mouse i The Moon. Kad je moj brat na svoj Instagram story stavio fingerstyle cover Irenine pjesme Defeats, ona ga je podijelila u svom storyju i bili smo jako sretni. Irena odlično svira gitaru; za nekoliko pjesama koristi nestandardne tuninge i mislim da ih je pokupila od Laure Marling. (To vam je kad drugačije naštimate gitaru pa se svi akordi drugačije sviraju, ali drugačije i zvuče, a to je poanta. Mnoge pjesme Stonesa odsvirane su u open-G tuningu i inače ne bi zvučale tako dobro.) Jednom je na Instagramu, na moj upit, napisala koji tuning koristi za Cricket and Mouse (ili je to možda bio Scars, zaboravih) – a isti tuning koristi Laura Marling u svojoj pjesmi Goodbye England Covered In Snow i nisam ga našao ni u jednoj drugoj pjesmi na svijetu. Laura je engleska verzija Irene, genijalna kantautorica s već sedam odličnih albuma. Zbog udaljenosti je nikad nisam čuo uživo, ali jednom ću, ako treba, obići svijet da je vidim.

Eto, toliko o Ireni – i o meni. Mnogi moji tekstovi o glazbi, a i drugi, prikriveno su autobiografski. Svatko uvijek piše o sebi. San nikad nije o onome koga sanjamo, nego o onome tko sanja.