U kutu moje sobe, između ormara i zida, živi električna grijalica. Smeđa, stari model, izgleda kao neki minijaturni ormar. Na prednjoj strani iza metalne rešetke vide se tri grijača koja mogu žariti toplom narančastom bojom. Po noći bi mi to svjetlo možda bilo prejako. Grije sjajno, ali nismo je već godinama palili. Nema potrebe.

U tom kutu sobe događaju se isključivo male promjene položaja i rasporeda njegovih stanovnika. Kao susjedi grijalice uglavnom se stišću ruksak, futrola s gitarom i pojačalo za gitaru. Više je mogućih rasporeda, ali svima je zajednička pozicija grijalice: najtežeg i najmanje pokretnog stanovnika. Ona je uvijek na podu, a ostali predmeti nekad stoje na grijalici, a nekad pored nje. Uza zid prolazi i mrežni kabel koji nije dobro fiksiran pa se ponekad dotiče s grijalicom.

U njezinu životu najvažniji su događaji usisavanja: jedino se tada pomiče. Ali nije svako usisavanje dovoljno značajno da bi je pomaknulo. Taj prostor prolazim, možda, u svakom trećem usisavanju. Kad ga odlučim usisati, vadim grijalicu i ostale predmete. Obično pokupim i prašinu s drvene plohe na vrhu grijalice. A nekad, vrlo rijetko, usišem ili prebrišem prašinu koja se nakupi po grijačima iza rešetke, mnogo teže dohvatljivu. Ne znam jesam li to ikad baš temeljito napravio. Na kraju sve vraćam u kut, ali možda u nešto drugačiji raspored. Ne razmišljam o tome, jednostavno se promijeni.

Promjene u životu grijalice događaju se i korištenjem susjednih predmeta. Kad uzmem ruksak, ili gitaru i pojačalo, nije zajamčeno da ću ih vratiti u isti položaj. U ovom trenutku na grijalici stoji pojačalo, na njemu ruksak, a gitara je naslonjena na tu konstrukciju. Ali prije tjedan dana bilo je sasvim drugačije: na grijalici gitara, a pored nje pojačalo i na njemu ruksak. Nisu to jedine mogućnosti. Nekad se u kutu nađe i partfiš (koji inače stoji na balkonu): on se tada naslanja na zid ili grijalicu, iako sam ga jednom podigao na samu grijalicu te naslonio na ormar. To je bio jedinstven događaj.

Prilikom usisavanja, kao ishod pomicanja često se javlja i mala promjena kuta pod kojim grijalica stoji u odnosu na ormar i zid. Sada je paralelna s njima, ali to je sasvim slučajno: prošli tjedan stajala je malo ukoso, pod kutom od možda deset ili petnaest stupnjeva u odnosu na susjedni rub ormara. A prošle godine, još prije micanja ormara koje je suzilo kutak za koji decimetar, postojao je period kad je stajala još više ukoso, gotovo pod četrdeset pet stupnjeva, kao da gleda u sami rub zida. To je potrajalo do idućeg usisavanja.

Danas moram usisati pa će se grijalica možda opet pomaknuti. Možda će prestati doticati mrežni kabel. Možda će čak, ako tako ispadne, promijeniti stranu koja stoji uz ormar, što odgovara rotaciji za sto osamdeset stupnjeva. Tko zna u kojem će položaju ostati i koliko dugo. Te promjene uočavam tek naknadno, gledajući je s kauča koji je položen uz njoj susjedni zid, baš kao i radijator.