Ponekad si neke ideje ostvariš tek nakon četrnaest godina.
Zadatak sastavljanja prve hrvatske kvinijske križaljke postavio sam si (i nekim prijateljima, bok Saša i Vilime) davne 2012. godine. Tada sam ga pokušavao riješiti skupljajući što veći popis četveroslovnih “sinonima”, tj. parova riječi koje bi – makar vrlo nategnuto – mogle odgovarati na isti opis iz križaljke. Takav ručni popis bio je prekratak i nedovoljan, pa sam o zadatku pisao na Blogaritmu sedam godina poslije, 2019. Tada sam ga pokušavao riješiti na drugi način, tražeći slične riječi koristeći vekorske reprezentacije. I nakon još sedam godina – prije tri mjeseca – riješio sam ga.
Matematički radio pao mi je na pamet također 2012. dok sam pisao tekst za zadatak iz natjecateljskog programiranja:
Poslije sam promotivni skeč o Matematičkom radiju htio snimiti s jednom glumicom, pa stavljao na fejs neke objave (više o tome ovdje) – to je bilo, kao što možete vidjeti, opet sedam godina poslije, iste one 2019. kad sam pisao i o kvinijskoj križaljci. Od skeča – kao ni od križaljke – tada ipak nije bilo ništa, pa sam čekao još sedam godina da mi renovacija omogući poštene uvjete za snimanje vlastitog glasa (mali kućni studio) i da mi Claude Opus u Pythonu isprogramira video. Tako smo dobili ovo:
Imam ja još mnogo nedovršenih stvari o kojima pričam okolo. O nekima sam ponešto i pisao na ovom blogu. Naći ćete ih u starijih tekstovima, ili pričekajte da završim, jer onda ću sigurno opet pisati o njima.
E sad, postoje ljudi koji nikad ne bi ni prijateljima, a kamoli javno pričali o nečemu o čemu tek sanjaju ili ne znaju hoće li im uspjeti. Bilo da je to simpatija, posao, umjetnički projekt ili nešto četvrto. To je bezveze. U pjesmi Acrobat, U2 kaže:
And you can dream, so dream out loud
(…)
In dreams begin responsibilities
Iz malo drugačijeg ugla, Sara Š. govori o ranjivom dijeljenju nedovršenih, neispečenih misli:
kuzis ti kak je dobro izbacivat u razgovorima sirove misli umjesto zakljucaka
to je kao da zoves drugu osobu da sudjeluje u tvojoj ranjivoj nepripremljenosti, da se angazira i utjece na misao koja se tek formira
Urediti ove citirane poruke (interpunkcijom i sl.) bilo bi upravo suprotno njihovom duhu!
Za kraj ću citirati Marka Kosmičkog iz serije Odmori se, zaslužio si (po sjećanju i sigurno ne posve točno, jer tko zna u kojoj je to bilo epizodi). Ruža mu je entuzijastično rekla da u nekom lokalnom klubu trče “mlade nade” i da jedan od njih ima pedeset godina, a trči tek zadnje dvije ili tri godine. Marko joj je odvratio: “Evo onaj naš susjed ima devedeset godina, a nije još ni počeo trčati. Možda bi i on za koju godinu mogao biti mlada nada.”
Dakle, ako nešto ne možeš sad, pričekaj još sedam godina. Može i četrnaest.
