Digresija: potapanje brodova

Prije više od deset godina, točnije davne 2007. godine, sunce je sjalo, ruže su mirisale, Hrvatska se pripremala za organizaciju IOI-a, a državno se zvalo DMIH i održavalo se u hotelu Porin u čudnom manje poznatom dijelu Zagreba. (Taj je hotel nedavno bio korišten kao prihvatilište za migrante.) Bio je organiziran neki autobus u neko određeno vrijeme, ali bilo je ljepše i poetičnije na državno natjecanje ići tramvajem do Zapruđa pa pola sata pješice, ili u Zapruđu uhvatiti neki od rijetkih polugradskih autobusa. Isprobati malo divljine i života na rubu. To je ok, štedjelo se za IOI.

Autori zadataka tada su bili legende Lovro Pužar i Luka Kalinovčić, pomagao im je sistemski majstor Marko Ivanković (ono što je danas Matej), a natjecanjima je potpuno dominirao Goran Žužić, i u smislu rezultata i u smislu energije i šarma. Dok su naši kolege prije natjecanja pričali nešto o clockanju (brut/heuristika i nakon 0.9 sekundi ispiši najbolje pronađeno rješenje), Goran je zabacio kosu i komentirao: “Ja sam prva podskupina, nemam ja tu kaj clockat.” Lijepo je to bilo vrijeme, rezultatima je dominirala moja V. gimnazija, koja je do danas potpuno utihnula, izgleda da su prešli na zen budizam.

Na probnom natjecanju tada se pojavio interaktivni zadatak s potapanjem brodova. Trebalo je napisati program koji igra potapanje brodova, tj. pogađa sve protivnikove brodove na 10 x 10 ploči u što manje pokušaja, pri čemu nakon svakog pokušaja program sazna je li brod pogođen. Ima sličnih zadataka online, primjerice:

CodeChef verzija

TopCoder verzija –> Analiza rješenja

THE Analiza

Ono što me zapravo motiviralo da napišem ovaj post jest rješenje Gorana Žužića koje nam je ispričao nakon probnog natjecanja. Za razliku od većine nas koji smo, nakon što bismo prvi put pogodili dio nekog broda, odmah nastavili gađati oko pogođenog polja da bismo pogodili cijeli brod, Goran je radio malo drugačije. On je na početku napravio 20 ili 30 potpuno slučajnih hitaca po cijeloj ploči, neovisno o tome je li neki od njih bio uspješan. Tek potom gledao je koji su hici bili uspješni i prema tome gađao gdje su čitavi brodovi.

Vjerojatno se on toga više i ne sjeća. Nije važno je li to najbolja strategija – ovaj je post ionako digresija. No meni se takva strategija jako svidjela, više u psihološkom nego u matematičkom smislu. Ima taj duh robusnosti, ne lijepi se za prvi pogodak, nego u prvoj fazi decidirano i pomalo nemarno isprobava 30 slučajnih stvari prije nego što se u sljedećoj fazi počne fokusirati. Životna lekcija, eto što je to.

Jedna misao o “Digresija: potapanje brodova

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s