O nuli sam već pisao u postu I nula je broj. Ondje nisam spomenuo jedno zanimljivo svojstvo nule o kojemu ću sada govoriti, a bez kojeg matematički doživljaj ovog broja ne bi bio potpun.

Poanta nule nije u ništavilu, nego u potencijalu. Recimo, ako imam slobodan dan ili dio godišnjeg odmora s nula obaveza i planova, dakle, ako uopće ne znam kako ću ga provesti, osjećam se izvrsno jer potencijalno dopuštam svemu da se dogodi. John C. Parkin napisao je: “All things manifest from nothing. Leave space, lots of space, in your life.” Toga je bio svjestan i naš poznati matematičar Vladimir Devidé kada je ovako komentirao sljedeću japansku haiku pjesmu:

Koliba u proljeće:
ničega u njoj –
u njoj je sve!

(Sodō, 1642. – 1716.)

“Pročitavši to, bio sam kao ošinut. U proljeće, kad se sve budi, eto prazne kolibe koja upravo time što je prazna omogućava da sve uđe u nju, upravo ga zove. Nema ničega, nikakvih nepotrebnih stvari koje bi to priječile. Svo bujanje proljeća puni praznu kolibu svojim beskrajnim bogatstvom.”

Poanta minimalizma nije u redukciji broja stvari, nego u činjenici da oslobađanjem od suvišnih stvari ostavljamo mjesta za nove stvari. Recimo, jednom sam riješio jednadžbu tako što sam odlučio da je uopće neću riješiti. Neke sam knjige namjeravao pročitati, ali taj sam problem riješio odlukom da ih uopće neću pročitati. Idealno matematičko predavanje bilo bi ono u kojemu se ne bi govorilo o ničemu. Mnoge stvari u životu unaprijed su riješene odlukom da ih neće biti.

U sličnom smjeru ide i sljedeća ideja: možda je bolje kupiti ručni sat nego, recimo, gitaru ili bicikl. Naime, gitaru treba svirati, bicikl treba voziti, a sat radi sam od sebe: on uzima nula vremena i kao takav daje sve vrijeme svijeta! Nastavimo li ovako zaključivati, možda je još bolje kupiti zidnu sliku jer ona traži još manje od sata (ne treba je ni nositi na ruci). Potom, još je bolja neka stvar koju uopće ne možemo kupiti jer s njom ne moramo baš ništa, ni kupiti je ni išta s njom činiti. A najbolja je ona stvar za koju uopće ne znamo da postoji, jer onda ni ne znamo da s njom ne moramo ništa. Eto, to je poanta nule, to je poanta slobode i to je poanta godišnjeg odmora.