Najprije mala digresija, naime, zašto sam napisao dvadeset jedan umjesto 21? Zato što ovo drugo nije u duhu jezika. U kontekstu formula je naravno drugačije, ali u običnom tekstu nije; pokušajte zamisliti npr. Šenou, Krležu ili nekog pjesnika da ima znamenke u rečenici. Ružno je! Kao što bi rekao Goran Bare: “Tko razumije, razumije. Tko ne razumije, neće nikad ni razumjeti!” (Ako koga zanima, to je rekao na 0:45 na ovom koncertu.)

Jučer sam naletio na zanimljiv članak sa zadatcima s prijamnih ispita moskovskog matematičkog fakulteta. Članak se zove Jewish Problems jer je riječ o malo težim zadatcima koje su na usmenom ispitu postavljali židovskim kandidatima koje očito nisu naročito voljeli:

“Among problems that were used by the department to blackball unwanted candidate students, these problems are distinguished by having a simple solution that is difficult to find. Using problems with a simple solution protected the administration from extra complaints and appeals.”

Malo sam škicnuo rješenja i čini se da nisu sva baš tako kratka i jednostavna, ali izgleda da su zadatci odlični. Ono što je osobito dobro jest da prije poglavlja Solutions postoji poglavlje Ideas koji sadrži hintove za sve zadatke. To je odlična praksa! Kad sam se ja natjecao, u materijalima toga uglavnom nije bilo. Možda je sad drugačije, ali ako nije, svakako treba biti.

I za kraj, što drugo mogu nego preporučiti knjigu AHA! Matije Bašića! Pod uvjetom da se na ovoj vrućini ne razlijemo po kaučima i mozak nam ne postane toplo varivo.