COVID! Napokon nešto o Covidu! Aaaaa! Prije mjesec dana pojavio se kontroverzni preprint (preprint znači znanstveni članak koji tek treba proći recenziju i biti prihvaćen za objavljivanje u časopisu) među čijim je autorima nekoliko naših znanstvenika (između ostalih Alemka Markotić, Dragan Primorac i Gordan Lauc). Ugrubo, članak na temelju određenih podataka o europskim pacijentima zaključuje da je ljetni covid manje opasan od zimskog. Kontroverzan je zato što je, s jedne strane, dobio dosta medijskog publiciteta i u nas i u inozemstvu, a s druge strane kritike od izvrsnog mladog znanstvenika Jana Homolaka i njegovih suradnika. Oni su kritizirali statističke metode kojima su Lauc i ekipa iz podataka došli do odgovarajućih zaključaka. Statistika nije moje područje pa toj raspravi (koja se proširila na Twitter i Facebook) ne mogu doprinijeti, osim ovakvim dijeljenjem koje nas, ako ništa drugo, može zainteresirati i dati dobar uvid u znanstvenu metodologiju.

A statističari bi ovu priču mogli rasvijetliti, te iz gomile složenih podataka koje je moguće tumačiti na tisuću načina izvući uzročno-posljedične veze. Statistikom se inače bavi naš prvi zlatni IMO-vac Domagoj Ćevid, a o nekim zanimljivostima govorio je ovdje (ako vas zanima više, poslušajte cijeli intervju).

Nedavno sam čitao o jednoj pogrešnoj, a nažalost vrlo utjecajnoj statistici. Krajem prošlog stoljeća istraživanja su (ugrubo) kazivala da ljudi koji piju prosječno 1-2 alkoholna pića dnevno imaju najbolje zdravlje, točnije, bolje od onih koji piju više ili ne piju ništa. Takav narativ svakako je poticao konzumaciju alkohola, no on je pogrešan:

But there was a problem with many of these studies: They compared drinkers to non-drinkers (…). And people who don’t drink are pretty fundamentally different from drinkers in ways that are hard to control for in a study. Their lives probably look dissimilar. Most importantly, they may be sicker at baseline (perhaps they quit drinking because of alcoholism, or because of a health issue like cancer). And something in these differences — not their avoidance of alcohol — may have caused them to look like they were in poorer health than the moderate drinkers. (This became known as the “sick quitter” problem in the world of alcohol research.)

Matematičarima je to možda strano, ali u znanosti (nažalost) ključnu demonstrativnu ulogu igraju eksperimenti i njihova analiza. U računarstvu, gdje se u znanstvenom radu obično predlaže neki algoritam, model, metoda ili protokol, eksperiment se sastoji od testiranja ili simulacije predložene metode na odabranim testnim podatcima, pri čemu je često važna usporedba s alternativnim, postojećim metodama. U medicini ili psihologiji eksperimenti se rade na ljudima koji se dijele na ove ili one skupine i moguće je pogriješiti na stotinu načina – što u izvedbi eksperimenta, što u tumačenju rezultata. Jedno od najvažnijih svojstava je ponovljivost, što znači: ako neki drugi istraživač neovisno izvede isti eksperiment, morao bi dobiti vrlo slične rezultate. Ovdje je zanimljivo da je 2015. godine provedena studija koja je pokušala replicirati razne rezultate prethodnih psihologijskih istraživanja, nažalost s razočaravajućim rezultatima.

Čovjek bi rekao da je u matematici provjera najlakša, jer riječ je o egzaktnoj znanosti – dokaz ili je ispravan, ili ima grešku u zaključivanju i ozbiljni matematičari (gotovo) uvijek će se međusobno složiti jer logika govori sama za sebe. Nekad je tu grešku lako detektirati – godišnje se pojavi stotinjak amaterskih “rješenja” velikih matematičkih problema poput dokaza da je P ≠ NP. Ipak ima i slučajeva kada su i najozbiljniji matematičari u nesuglasju, no takvi slučajevi vrlo su rijetki. O jednom od njih pisao sam u postu Matematika i (neki) matematičari.