Nedavno se pojavila knjiga Nadživi (engl. Outlive, autor je Peter Attia) koja daje najaktualnije upute za očuvanje dugovječnosti i zdravlja s obzirom na najveće skupine bolesti. Sve je to vrlo korisno, ali osjećam nešto pogrešno u toj filozofiji ako se uzme preozbiljno i postavi na pijedestal. Želim je automatizirati, implementirati u navike, ali ne i u duh kojim živim.

Jer ne želim živjeti da bih bio zdrav – želim biti zdrav da bih mogao živjeti za nešto drugo. Umjesto da mi zdravlje i brojenje kalorija postanu svrha, ili još jedna briga i skup zadataka, bolje je da budu tek alat koji mi pomaže da se usredotočim na druge stvari. Neke radi kojih bih, hipotetski, mogao radosno i zaboraviti na “zdrav život” (jer su važnije). Koliko god želim izbjeći bolesti (a želim), u nekom smislu ne želim ni škrtariti i cicijašiti sa životom – radije ću izgarati ako znam za što izgaram.

Naravno, ljudi su različiti: jednome treba ovo, drugome ono. S obzirom na neki prosjek, već živim relativno zdravo i pitanje je koliko jednom brižnom i odgovornom čovjeku uopće treba još jedan imperativ (zdravog života), ako on samo pojačava njegov svjetonazor pun opreza i pretjeranog razmišljanja. Jer to nije život, takvima treba suprotan duh – igre i prepuštanja.

Najsretniji, po mom dojmu, nisu oni koji broje treninge, a bome ni oni skroz raskalašeni na suprotnom polu. Ali sretniji su, načelno, ljudi na opuštenijoj strani, koji povremeno popiju pivo i koji uopće ne znaju da i male količine alkohola utječu na kvalitetu sna.

One koji previše optimiraju i žive u budućnosti treba vratiti u sadašnjost, i obrnuto. Nekome je “Izađi i napij se s prijateljima” najgori savjet koji mu možeš dati. A nekome je možda i najbolji.