Pretpostavimo da su fizikalni zakoni bili malo drugačiji. Promijenimo neke konstante, početne uvjete ili same jednadžbe, zamijenimo ih nekim drugima. Tako bi nastao neki drugi svemir X. Pretpostavimo da su promjene takve da X također sadrži inteligentan život. U tom svemiru, recimo, živi Jurica: fizičar koji proučava jednadžbe svemira X i pita se zašto su baš takve. Zašto postoji baš njegov svemir, a ne neki drugi?
Kad bismo mogli izračunati cijelu povijest svemira X, uvjerili bismo se da je Juričin život jednako bogat i pun detalja kao naš. Svaki trenutak njemu je jednako stvaran kao nama, njegove borbe možda nisu ništa laganije, njegovi osjećaji ništa manji. Jurica nije “izmišljeni lik” poput Petra Pana ili Gandalfa. On je, kao i mi, matematički određen: jednadžbe svemira X savršeno određuju svaki atom njegova okruženja; Jurica je dio strukture koja je jednako složena i bogata kao i naš svemir. Intuicija koja nam kaže da Jurica zapravo ne postoji brzo bi se preokrenula kad bismo ga promatrali nekoliko sati.
No stvari su, čini se, takve da fizički postoji ovaj naš svemir (nazovimo ga S), a ne Juričin svemir X. Jurica toga uopće nije svjestan! A kako bi i mogao biti? Njemu je njegov svemir potpuno stvaran. Kad ga na ulici pitaju: “Postojiš li?”, on odgovara: “Jel ti to mene zajebavaš?” Opsjednut je filozofijom i piše blog o ovom istom pitanju: u svom tekstu zamislio je Adriana u hipotetskom svemiru S. Jurica se pita zašto su stvari baš takve da Adrian fizički ne postoji, a on (Jurica) fizički postoji.
Kad kažem “Jurica se pita”, to nije proizvod moje imaginacije. Sve što Jurica čini određeno je jednadžbama svemira X, baš kao i u našem svemiru, gdje interakcija čestica u mom mozgu definira moje ponašanje. Dakle, ako postoje odgovarajuće jednadžbe X, postoji i Jurica. Problem je što, čini se, Jurica postoji samo u matematičkom smislu, njegov svemir nema svojstvo “fizičkog postojanja”.
Ali on će to isto reći za mene! Situacija je potpuno simetrična. Meni je očito da postojim jednako kao što je njemu očito da on postoji; to naprosto slijedi iz jednadžbi koje opisuju svjesnog promatrača. Kao što on ne može provjeriti ima li njegov svemir dodatno svojstvo “fizičkog postojanja”, tako ne mogu ni ja, jer sve što opažam su relacije unutar svemira S. Dakle, teoretski je moguće da je Jurica u pravu: njegov svemir postoji fizički, a naš samo matematički.
Valjda je već jasno da cijeli problem počiva na lošoj pretpostavci. Ne postoji nikakvo dodatno svojstvo “fizičkog postojanja”. Ako svemir postoji matematički, postoji i fizički. To nas dovodi do (još uvijek kontroverznog) zaključka da postoje svi mogući svemiri. Tu tvrdnju nije lagano progutati, ali ona je daleko najjednostavniji odgovor na pitanje Zašto baš ovaj svemir, a ne neki drugi, ili nijedan? (Pozivanje na stvoritelja ne pomaže, samo mijenja pitanje: zašto baš ovaj Bog, a ne neki drugi, ili nijedan).
Neka pitanja, međutim, još uvijek ostaju. Evo kako Max Tegmark, najveći zagovornik “matematičkog svemira”, odgovara na neka od njih.
Blogaritam 
Najprije, ovo je lukava no i dalje ne posve uvjerljiva obrana multiverse-a (koliko može biti, ali ne i bolja – očito). Koliko shvaćam, poanta posta je sljedeće: “Kad bi multiverse postojao, tada bi paralelni svemiri bili takvi da bi se u njima moglo negirati fizikalno postojanje ovog svemira, iz apsolutno istih razloga iz kojih se iz ovog svemira može negirati fizikalno postojanje tih svemira.” Zbog takve branchy simetrije, autor u esenciji argumentira da multiverse postoji, da je matematička egzistencija ekvivalentna fizikalnoj, a posljedično “fizikalno postojanje” je redundantni koncept koji nema vrijednost iznad “matematičkog postojanja”.
No, ovo je odvjetnički sofizam. Primjetimo da je ono što je autor napravio je sljedeće: 1) postavlja pitanje: zašto se čini da je S “privilegiran” u odnosu na X (ima fizikalno postojanje)? 2) *pretpostavlja da X postoji*. I onda argumentira da, ako X postoji, onda bi isto pitanje se moglo pitati u X (zašto je X privilegiran u odnosu na S?), a kako je to simetrično, argumentira da privilegiranost nema smisla, pa postoje i S i X. No cijelo ovo argumentiranje je redundantno, jer očito ako pretpostavimo da X postoji, da onda nema privilegiranosti.
Pustimo nastranu matematičko i fizikalno postojanje, ajmo se složiti da nešto ili postoji ili ne postoji u JEDNOM smislu. E sad, koji je tvoj argument da X postoji *bez da invokeas* pretpostavku da postoji? Jer to što, kad bi postojao, bi bio konzistentan u jednom smislu, ne govori ništa, jer dakako da bi bio konzistentan kad si ga konstruirano kao takvog.
E sad, tvoja tvrdnja je da je appeal teorije multiverse-a taj da nam daje najjednostavniji odgovor na pitanje: “Zašto baš ovaj svemir, a ne neki drugi, ili nijedan?”. Istina je da daje odgovor na to pitanje, ali ne bih se slozio da je najjednostavniji. Naime, ako je pitanje ill-defined, onda je tu priči kraj, pa ni ne trebamo očekivati odgovor na njega. A tvrdim da je to pitanje ill-defined. Naime, pitavši “zašto baš ovaj svemir s tim i tim svojstvima” podrazumijevamo da postoji neki uzrok, kauzacija, ZBOG kojeg je nastao ovaj svemir s upravo ovim svojstvima a ne neki drugi. Međutim, poprilično pitko objašnjenje je to da je kauzacija također jedno od svojstava svemira u kojem živimo, i da taj koncept ne postoji izvan tog svemira. Dakle, kauzacija nije dio nekog all-encompassing metafizičkog okvira, nego metafizika jednostavno ne postoji, kauzacija je jedno od svojstava svemira (možda u dubini nešto vezano uz entropiju ili vrijeme), a pitanje “zašto baš ovaj svemir s tim i tim svojstvima” nema smisla jer s “zašto” već podrazumijevaš svojstvo koje ne postoji izvan ovog svemira. Stoga je pitanje “zašto baš ovaj svemir s tim i tim svojstvima” slično pitanje “što je bilo prije big banga” (pitanje nema smisla, jer vrijeme nije postojalo). Ovakva multiverse obrazloženja posljedica su toga što take-on-amo vrlo skupi burden postojanja metafizike jer makroskopske fizikalne intuicije (kauzacija) pokušavamo uzdići na status nečeg što je omniprezentno čak i izvan svemira, i onda, kao posljedicu toga, plaćamo još skuplju cijenu, da moramo uvesti beskonačan broj svemira da bismo odgovorili na neko pitanje. Sa svime time zlostavljamo Occamov razor.
Sviđa mi seSviđa mi se
Pitaš me: “E sad, koji je tvoj argument da X postoji *bez da invokeas* pretpostavku da postoji? Jer to što, kad bi postojao, bi bio konzistentan u jednom smislu, ne govori ništa, jer dakako da bi bio konzistentan kad si ga konstruirano kao takvog.”
Evo zašto X postoji u matematičkom smislu, neovisno o meni ili našem svemiru. Krenimo od teorema koji kaže da postoji beskonačno mnogo prostih (prim) brojeva. (Taj teorem ima lijep dokaz.) Sigurno se slažeš da teorem vrijedi. Vjerojatno se slažeš i da bi inteligentni vanzemaljci znali da on vrijedi. Da sutra naš svemir nestane, bi li teorem i dalje vrijedio? Bi li vrijedio i da nikad nije bilo našeg svemira? Ako odgovaraš DA (kao ja), onda se slažemo da barem prirodni brojevi postoje neovisno o svemiru. Nismo ih konstruirali, nego otkrili, kao što je Platon ili Euklid otkrio da postoji samo pet pravilnih poliedara, nije moglo biti drugačije. Poslije smo otkrili i neeuklidske geometrije, kao i razne strukture koje nisu prirodne za naš svemir. Neke ćemo tek otkriti, neke nećemo nikada, ali svejedno postoje. Matematičke strukture postoje objektivno, a ne u odnosu na neki (naš) svemir. Zato postoji i bilo koji svemir X dok god je riječ o konzistentnoj matematičkoj strukturi.
Što se tiče tvrdnje da moje “zašto” pitanje nije dobro definirano, odgovaram da ne mora svako objašnjenje biti kauzalno. Ali rado ću preformulirati pitanje tako da izbjegnem tvoj problem. Preciznije pitanje glasi: Postoji li neka dublja istina od tvrdnje da “naš svemir jednostavno postoji takav kakav jest i to je sve”? Ili, ako ti se ni to ne sviđa, onda ovako: Je li istinita teorija po kojoj “naš svemir postoji takav kakav jest i to je sve“, ili teorija po kojoj postoje svi mogući svemiri? Druga teorija je bolja jer ima daleko jednostavnije aksiome.
Sviđa mi seSviđa mi se
Dodatno, jednostavnost multiversa je na tragu sljedeće ideje: daleko je lakše i kraće napisati program koji generira sve bitovne nizove, nego samo jedan vrlo specifičan.
Sviđa mi seSviđa mi se
Za one koji žele znati više…
https://arxiv.org/pdf/gr-qc/9704009.pdf
https://people.idsia.ch/~juergen/fastestuniverse.pdf
Sviđa mi seSviđa mi se