Arhiviranje starih objava o algoritmima

Ovaj blog započeo je 2018. godine kao niz savjeta i zadataka iz domene natjecateljskog programiranja. U međuvremenu se njegova tematika značajno proširila, a i promijenila, pa o informatičkim zadatcima nisam pisao još od svibnja prošle godine.

Budući da sadašnji (i budući) pratitelji Blogaritma na njemu čitaju znatno drugačije tekstove od onih koje je čitala njegova prvotna publika, a i ti stari tekstovi još uvijek imaju svoju publiku, odlučio sam pojednostavniti život i jednima i drugima pa sam objave koje se tiču zadataka i natjecanja prebacio na novu stranicu: https://rekurzija.wordpress.com/. Blogaritam je sada “čišći” i više friendly čitateljima koje ne zanimaju informatička natjecanja, a onaj tko traži samo takve materijale, lakše će ih naći na novoj stranici jer mu neće smetati moje novije filozofske pizdar objave.

Za one koje to zanima, u nadolazećoj sezoni državnih natjecanja možda ću ostati u nekoj pomoćnoj ulozi, ali više neću biti voditelj kategorije Algoritmi SŠ. U pozadini svega je nešto što je mogao naslutiti svatko tko je malo dulje pratio Blogaritam – informatička natjecanja sve manje me zanimaju. Njima se u raznim oblicima bavim još od početka srednje škole, najprije kao natjecatelj, a kao autor zadataka već trinaest godina – najprije za ZRS, a onda najviše za HSIN i posredno za AZOO. Ne bih znao ni nabrojiti sva natjecanja koja sam suorganizirao, a zadataka koje sam sastavio sigurno je preko dvjesto, od kojih su neki (p)ostali vrlo lijepi i popularni. Uživao sam u tome, taj mi je posao bio jako zanimljiv i zabavan, ali nakon više od desetljeća nastao je zamor. Srećom, u novim generacijama naziru se izvrsni autori, svježi s natjecanja i genijalni na više načina.

Imam potrebu spomenuti još jedan mali demotivirajući faktor – za školsko, županijsko i državno natjecanje honorari su nam zadnje dvije godine kasnili po 12 mjeseci, a ove godine već sedam mjeseci and counting (samo nebo je granica). Odgovarajuće osobe podsjećam svakih mjesec dana, ne toliko radi sebe koliko radi mojih suradnika studenata, dobivajući ili ignore ili kojekakva objašnjenja i prebacivanje odgovornosti. Naravno da to nije velik novac i taj bih posao mogao raditi i badava, ali nije lijep osjećaj kad te netko uporno pravi budalom.

Blogaritam će, naravno, ostati matematičko-računarski na mnoge načine. Sve je to isprepleteno. Stay tuned!

Nadopunitelj

Nekad sam pisao o pravilnom tipkanju koje koristi svih deset prstiju. Ta je objava bila pisana primarno za (natjecateljske) programere jer dolazi iz prve faze Blogaritma, ali vrijedi i šire. Pisati svim prstima udobno je i brzo.

Nažalost, ne mogu svi tako: neke osobe s teškoćama tipkaju mnogo sporije. Moja draga prijateljica svoja književna djela – među kojima se rađa i jedan roman – piše samo jednim prstom. Motiviran tim izazovima, odlučio sam napraviti programčić za autocomplete.

Nadopunitelj je jednostavan uređivač teksta (poput recimo Notepada), ali čim počnete tipkati neka slova, on vam predlaže najvjerojatnije riječi koje jednostavno birate pritiskom na tipku od 0 do 9, bez potrebe za pomicanjem ruke na miša ili strelice. Trenutačno su podržani hrvatski i engleski jezik. Tekst se može na standardan način kopirati i zalijepiti u word, e-mail ili na neko drugo mjesto, a postoji i opcija Copy All unutar Edit izbornika.

Izvorni kod (repozitorij) nalazi se na https://github.com/satja/potpun. Kako Nadopunitelj predlaže riječi? Za učestalosti pojavljivanja pojedinih riječi u hrvatskom jeziku koristio sam Ljubešićev infleksijski rječnik, a učestalosti bigrama (parova riječi koje dolaze jedna za drugom) izračunao sam iz korpusa hrWaC od nekoliko gigabajta tekstova s hrvatskih web stranica. Dakle, program za prijedloge uzima u obzir i prethodno napisanu riječ, pa će primjerice nakon “bez o…” prvi prijedlog biti obzira. O detaljima algoritma predlaganja možda ću pisati nekom drugom prilikom, ali nije ih teško rekonstruirati iz izvornog koda.

Program za instalaciju na Windowsu može se preuzeti na ovoj poveznici, uz napomenu da će Windows iz opreza (budući da ne zna što program radi) sigurno prikazati upozorenje koje trebate zaobići. Koliko znam, jedini način da spriječim taj negativni user experience pri instalaciji jest kupovina nekog code-signing certifikata, što nije toliko jeftino. Možda nekad bude.

Ali to nije sve! Postoji i ekstenzija FluentTyper za web preglednike (Firefox, Edge i Chrome) s vrlo sličnom funkcionalnošću – ja nisam njezin autor, ali sam pomogao da u nju uđe i hrvatski jezik s podatcima koje sam izvukao, te nagovorio autora da omogući nadopunjavanje brojkama 0-9 (treba ih omogućiti unutar Options).

Toliko za sada, javljajte mi se s feedbackom ili pitanjima ako negdje zapnete. I naravno, ako znate nekoga kome bi Nadopunitelj mogao pomoći, pošaljite mu!

Installer: https://github.com/satja/potpun/releases/download/installer/nadopunitelj_1.0_installer.exe

Chrome ekstenzija: https://chrome.google.com/webstore/detail/fluenttyper-autocomplete/mbjlobpodpimgbkmlmjiblnmfgajmebm

Kamo ide Blogaritam?

Došlo mi je da napišem nešto i o njegovu životu.

Mali Blogaritam ima tri i pol godine. Rođen je u Zagrebu, u knjižnici jednog FER-ovog zavoda na trećem katu, na jednom sivom laptopu, na prvi april 2018. godine. Negdje sam već napisao da je naš svemir, prema nekim izračunima i proračunima, također nastao na prvi april. On je Božja neslana šala. Ali Blogaritam, on je na taj prvi april rođen sasvim slučajno, nismo planirali, nismo pazili. Dogodilo se.

Blogaritam je od rođenja pokazivao čudne sklonosti: pisao je objave za informatičke natjecatelje, rješavao zadatke. Kako je rastao, tako je sve više pisao i o matematici, natjecanjima općenito, o mojim sjećanjima i osobnim promišljajima, zajebavao se, očijukao i koketirao s filozofijom – ili onim što on zove filozofijom – i njezinim prijateljicama. Trenutačno se nešto dopisuje s poezijom i glazbom, šalje im smajliće i srčeka. Svašta ga privlači, orijentacija mu varira, nije nimalo tradicionalan. Da ima konzervativne roditelje, dobio bi već po nosu.

Još je u fazi istraživanja, a tako i treba biti, tek je počeo živjeti. Jako ga volim, kupujem mu poklone. Nije imao ni pet mjeseci kad je dobio domenu (blogaritam.com). Bojim se da ga ne razmazim. Sad me moljaka da mu kupim šminku. Kakvu šminku, pitam ga. “Pa želim biti lijep!” kaže mi i traži boje, logotip, ikonicu, svašta nešto. Ja sam minimalist, ali njega čitaju i još neki ljudi – nema ih mnogo, ali su mu dragi – i želi se srediti. Ne znam što ću s tim. Razmislit ću, možda ga iznenadim i razveselim. Život je pred njim i pun je energije. Neka uživa, neka ide na tretmane ljepote, neka se maže maskom za lice, ide na masažu i u saunu. Za peti rođendan kupit ću mu bicikl, a za petnaesti motor. Od osamnaste neka radi što hoće, baš me briga, ali neka mi se javi tu i tamo, brinem.